Danas se eto stvarno imam razloga osjecati kao na oblacima. Opalio sam ujutro setnju do vlaka od jedno 20 minuta. Trosim kalorije, a sparam lovu za bus. Polozio sam ispit na koji sam isao. Pa onda setnjica nazad, opet 20 minuta. Nije mi palo na pamet proslavljati polozeni ispit nekom kopom, a kad sam doma stao na vagu, cajger... no dobro nije cajger jer je vaga digitalna, pokazuje ispod 120 i to u trenirci i slapama, dakle realnih 119,5. Da mi "krupniji" se obavezno vazemo samo u gacama (pa necemo robu valjda mjerit).
Treci dan je kod ciscenja jako vazan. Psihicki se oslobadjamo potrebe za hranjenjem. Kazem hranjenjem jer nije tolika potreba za hranom kao takvom (nisam gladan) vec covjeku nedostaju rituali prinosenja hrane ustima, zvakanja i slicne djelatnosti. Nakon tri dana i zeludac prestaje raditi jer nema sta probavljati.
Crijeva su se prilicno ispraznila od onih svakodnevnih stvari, pa tek nakon treceg dana krece zapravo pravo ciscenje ogranizma. Mislim da sam u prethodnom postu spomenuo visak energije, a postoji jos jedna "nuspojava" koja se zove visak vremena. Tek kad prestanes jesti shvatis koliko vremena ode na pripremanje hrane, konzumaciju pa odmor iza te iste konzumacije, pa shopping i razmisljanje o sljedecim obrocima, pa... Ode barem dva-tri sata dnevno + eventualno popodnevno spavanje, ko si to moze priustiti.
Samo par dana ranije polozeni ispit bi prvo proslavio sam nekim "junk food" obrokom + pivkan, pa na spavanje, a supruga bi nakon posla pripremila neku gozbicu ili bi pekli pizze da imamo sta zvakati uz vecernji TV program.
Danas cu si napravit limunadu i uzet nesto dalje za citat, ima toliko stvari na svijetu koje zelim nauciti...
Nekako mi je suho bez slike, pa sam skemijao jednu. Da bude veselije.
Osjecam se kao da letim na oblacima....
|